subota, 31. svibnja 2014.

Fabrika robota : anomalije sistema školovanja


Vjera u postojeći sistem obrazovanja je odavno izgubljena,upravo zahvaljujući tom istom sistemu koji ciljano propagira i nameće ono što želi,a zanemaruju se sposobnosti i želje,a ujedno i ljudska potreba za napredovanjem.
Još u vrijeme antičke Grčke postojale su akademije čiji su sistemi obrazovanja bili zasnovani na načinu učenja gradiva, raspravljanja o njemu te iznošenje vlastite filozofske misli, ovakav sistem obrazovanja kakav mi danas poznajemo nastao je u 18.vijeku u Pruskoj zahvaljujući takozvanoj „prosvjećenom despotizmu„ stvoren je državni, besplatni i obavezni sistem obrazovanja.
Izmislili su ga administrativni radnici uz pomoć vlastodržaca koji su svjesno činili programiranje po vlastitim željama generacija i generacija tako stvarajući odanu klasu,u historiji je poznato da su prve zemlje koje su prihvatile ovaj sistem kasnije izrasle u nacionalističke režime tipa Njemačka i Italija koje su nanijele veliku štetu ljudskoj populaciji.

Lični razlog zbog kojeg se ne slažem sa današnjim sistemom obrazovanja je sledeći; učimo ono što drugi žele da učimo, nameću nam činjenice isprepletene detaljima, a kad tražite objašnjenje autorativni pijuni (aluzija na učitelje) nađu izgovor kako vam ne bi odgovorili na pitanje iz jednog prostog razloga jer ni oni nisu sigurni u svoje znanje…
Napoleon je rekao „Želim da stvorim obrazovno tijelo koje će usmjeravati pravac i mišljenja francuskog naroda”, želeći reći da će zahvaljujući školskom sistemu moći direktno utjecati na razmišljanje svog naroda i tako stvarati sebi odanu klasu propagarijući stvari koje nužno i ne moraju biti tačne ali bitno je da služe državnoj svrsi.
Obrazovanje djeteta se može uporediti kao nastanak fabričkog proizvoda, evo i zašto:
Podjeljeni smo u klase
Sortiraju nas po kvaliteti
I na kraju samo udare pečat na diplomu
Svako od nas će izaći iz škole,ali škola nikad ne treba izaći iz nas…
Ali ako imate sistem obrazovanja koji se ne trudi da stvori inteligentnog radnika, nego programirane robote u ljudskom ruhu nametajući baš ono što oni žele da znamo,a ne nužno našu vlastitu potrebu za širenjem vidika i potrebom znanja onda se uništava jedna čitava lepeza mladih i perspektivnih ljudi koji bi u budućnosti mogli da postanu naučnici,pjesnici,veliki umjetnici samo ih treba pustit da se izraze.



MONOTONIJA OBRAZOVANJA
Većina današnje omladine početak radne sedmice dočekuje sa rečenicom „Opet prokleti ponedjeljak„ Izgubila se i želja i volja za školovanjem jer znaju svi šta će i kako će biti vlada jedna suluda monotonija koja ubija svaku nadu za napredovanjem, nema širokog spektra mogućnosti…
„Ako se čovjek usudi osloniti na samo ono znanje koje nauči u školi onda će taj čovjek biti neznalica„ (citat Muamera Đedovića )
POKORNOST AUTORITETU
Vlada jedna konstantna pojava, a to je da što naš autoritet kaže da to mora biti apsolutno tačno i ispravno.
Kako se nisam složio sa prethodnim dijelom teksta tako neću ni sa ovim, u školi se nažalost ne uči da se razmišlja svojom glavom, ne daju se djeci primjeri koji bi ih natjerali da izvide situaciju, kalkulišu, da lično razmisle i urade na svoj način kako oni najbolje znaju i umiju, u slučaju da se upustite u dijalog sa određenim autorativnim pijunima i ako u nekome dijelu pokažete veće znanje (ne postoji pravilo u kojem piše da neko mora znati sve, samo svi znaju sve, a ne jedan čovjek) pa tako i profesori on će da vas ucjenjuje nižim vrednovanjem iako se ne gleda globalna sposobnost učenika za napredovanjem i njegovim ličnim pogledima prema društvu.
ZATOČENICI NAVIKA I VLASTITE KULTURE
Djeca upijaju kulturu od svojih roditelja i okolnog društva to najbolje pokazuje jezik kojim govorimo, naučili smo ga tako što smo slušali riječi u našoj okolini, tako što smo slušali naše roditelje kako nam pričaju itd…
Smatra se da je 95 % djece uzrasta do 5 godina genijalci, jer se snalaze u raznim za njih novim situacijama, počinju da shvataju svijet oko sebe, napreduju velikom brzinom, ali do 15 godine ta pojava ostaje samo kod 10 % djece, s vremenom i to jenjava, postoji ona sentencija koja kaže „što više učiš to manje znaš”.
Djelimično se slažem sa njom ali zavisi sve šta učiš i na koji način učiš.
Od malih nogu smo upoznati sa autoritetom,učimo sve ono što nam naši učitelji prenesu (pod pojmom učitelj ne podrazumjevam nužno radnika koji radi u obrazovanju, može biti i majka, otac ili globalno društvo naš mozak kupi sve informacije i slaže ih neke se brišu, dodaju se nove i tako se proces ponavalja, a ja taj proces nazivam „kružni tok intelekta„ ali šta bude kad počnemo da koristimo vlastiti razum, kad počnemo da shvatamo da neke stvari nisu onakve kako smo naučili, da ljudi oko nas nisu onakvi kakve smo ih znali, da se mjenja sve, da svijet oko nas napreduje, a mi još tapkamo u mjestu to je još jedan ključan problem ovog sistema obrazovanja – ne ubacuju se nove metode i nove naučne, filozofske ili bilo koje druge činjenice. Ovo je 21.vijek imamo više naučnika, filozofa, pjesnika kao nikad prije, postoji teza da sve što je dobro stvorilo se prije, također se ne slažem ni sa tim i dan danas se stvaraju dosta dobra djela iz raznih segmenata samo mi nismo dovoljno upućeni, ali to je naš lični problem što nismo upoznati sa tim nekim stvarima ali kako i da budemo kad se to sve zanemeraju te se pažnja pridaje nečemu sasvim drugom…
Ako nešto ponavljaš iz dana u dan logična činjenica je da će te zapamtiti to nešto ali ne treba sve informacije učiti napamet treba dozvoliti učenicima da to sami istražuju, da iznose lične stavove samim tim u njima stvarate želju za većim kreativnim izražajem koje može dovesti do toga da imate novog Šekspira, Ajnštajna, Da Vinčija ili nekog drugog naučnika/umjetnika u modernom svijetu i današnjem vremenu…

Nema komentara:

Objavi komentar